Trakener

Trakenerski konj, Trakehner, Trakenac, Istočno Pruski konj najstarija je i najplemenitija, ciljanim uzgojem formirana pasmina na svijetu.

1732.g. u istočnoj Pruskoj osnovana je ergela za vrijeme kraljevanja njemačkog kralja Friedricha Wilhelma I. Osnova uzgoja bio je autohtoni, skromni istočno pruski konj, uzgajan u tom dijelu Europe već u XII st. Genetski čist, stepski konj, godinama je oplemenjivan također nekim od najstarijih konsolidiranim pasminama kao što su ahalteke, arapski punokrvnjaci, a kasnije i engleski punokrvni konji. Uzgojna metoda je od početka bila definirana: uzgoj u čistoj krvi, a svrha je bila stvoriti izdržljivog i skromnog vojnog konja, sposobnog za sve radove u konjarstvu pa tako i za sport.  

Područje ergele Trakener bilo je veliko 6000 Ha te je zapošljavalo Na 3400 osoba koje su radila sa tada čak 1200 konja. Od tih konja u početku je odabrano 300 uzgojnih kobila i 15 pastuha oplođivača koji su postali nositelji pasmine. Kvalitetne pastuhe iz glavne egele posuđivale su sve ostale ergele kako bi se održavala visoka uzgojna kvaliteta. Tako je počeo ciljani i organizirani uzgoj trakenera i detaljno vođenje matičnih knjiga.

Trakener je prije II. Svjetskog rata bio najuspješniji konj u svim sportskim disciplinama. Na Olimpijadi 1936.g. konji trakenerske pasmine sa svojim jahačima osvojili su 6 zlatnih i jednu srebrnu medalju te je tada doživljavao svoj procvat. Medutim u zimi 1944/45., krajem II. Svjetskog rata, ljudi i konji su morali napustiti svoju domovinu i u velikom zbijegu, preko leda na moru, bježati prema zapadnoj Njemačkoj. Ekstremno hladnu zimu i nevjerojatno teške uvjete putovanja preživjelo je 1500 konja, od toga svega 27 kobila iz glavne ergele. Danas je u Njemačkoj registrirano 4500 kobila i 250 licenciranih pastuha. No, uzgoj trakenerskih konja se širio pa je tako danas trakenerski konj prisutan u preko 30 država u svijetu ali samo njih 10 ima potpisan ugovor o ravnopravnom uzgoju i suradnji sa matičnim Savezom. Među potpisnice ubraja se i Hrvatska.

Uzgojni cilj je od samog početka točno i precizno određen: uzgojiti univerzalnog konja, dobrog karaktera, živog temperamenta, naglašene inteligencije te vrhunske jahače kvalitete. Trakener mora biti skroman u ishrani, vrlo izdržljiv, lijep, elegantan, tvrde i zdrave konstitucije.

Kriteriji selekcije su : podrijetlo (rodovnica, krvne grupe, DNA), vanjština (eksterijer), karakter (interijer), dinamika u kretanju i skakanje prepona, konstitucija, zdravlje i opći dojam. Selekcija se provodi iznimno strogo. Sve kobile i pastusi ocjenjuju se na sve navedene kriterije. Svakog konja više puta u životu ocjenjuju najmanje tri uzgojna suca. Nakon što prođe drugo ocjenjivanje, mladi konj mora proći „ školovanje od 100 dana'' za ispit radne sposobnosti.

Zadnjih godina trakeneri ponovo uživaju slavu koju zaslužuju. Ovi konji se već dugi niz godina koriste kao korektori nekih drugih, također popularnih pasmina kao što su npr. KWPN.  Samo neki od poznatih trakenerskih konja su Abdullah, Kostolany, Gribaldi, Enrico Caruso, Kaprimond. Isto tako, neki od trenutno poznatijih konja kao što su Totilas, Blue Hors Matine u sebi imaju upravo trakenerske krvi.

Na farmi Haber nalazi se licencirani pastuh Farao. Farao potječe od pastuha Abrek, alatog pastuha koji je u svojoj dugoj sportskoj karijeri, zajedno sa svojom vlasnicom, dosegnuo sam vrh austrijskog konjičkog sporta. Svoj je talent prenio na nekoliko iznimnih konja kao Celine d'Abrek koja je sa samo četiri godine osvojila Austrian Show Jumping Open, a danas se natječe u Grand Prix kategoriji. Zatim Abrek van la Roche koji se također natječe u show jumping-u na najvišoj, Grand Prix kategoriji, te naš Farao koji u Hrvatskoj briljira u dresuri. Od Abreka, a zatim Farao-a potječu neka od najboljih trakenerskih grla u Hrvatskoj kao Maharaj (najbolji mladi konj Hrvatske u dresuri), Mabelle (najviše ocijenjeno trakenersko ždrijebe ikada uzgojeno u Hrvatskoj), Monaco, Meloni i mnogi drugi.